::
"Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina,
to nije ništa ozbiljno,
ali kad ga počnemo voljeti zbog njegovih mana,
onda je to LJUBAV!"
Dobrodošli na moj blog
"Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina,
to nije ništa ozbiljno,
ali kad ga počnemo voljeti zbog njegovih mana,
onda je to LJUBAV!"
..da zalupim vratima i pobjegnem ti bez traga nikad mi ljubav nije manje znacila, moju si srecu svu u bol pretvorio a to mi nije trebalo...dragi
i da me udaris pred svima ne bi boljelo ja cu po svome ma koliko kostalo,mogu da biram dal da nestanem il potonem al to mi nije trebalo..
nikO nE uMire kAo djeVAc
jer
zivOOT jeBe svAkOg!!!!!!!!
kLiziLa je niz obraz i na usNe stala...biLa je tako vreLa i tako mala...u njOj se skupiLa tuga,u njoj su usnule bOli...ta je sUza znaLa da te sRce vOli
owo je josh jedna moja naj frendica MAJDAA
ima 17 god.i 3.je raz.
i loooda je pravo..hih
zato je VOJIM punoooo!!!
nocas nisam sama,tuga mi srce slama,suza mi lice para,grijeh me nocas grije,nikad mi gore bilo nije...
stani suzo plakati necu,za moju tugu ne potoji lijek,al upamti ove rijeci "vOljet cu te zauvijek"
sretno ti bilo u ovom zivotu,nek ruze cvjetaju na tvom putu,meni ce biti sreca samo pust san,tuga ce me slamati iz dana u dan..
mozda cu i umrijeti,al nemoj za mnom zaliti jer umrijet cu od ljubavi,tiho cu u grobu patiti i tad cu te voljeti,al me niko nece razumjeti...
a sad idem,trazim srecu novu,mozda je i nadjem ko zna sta mi sudbina pise,mozda cu nekog voljeti vise,ali tebe nikada necu zaboraviti jer ti si me zaista naucio "vOljeti"....
ew dugo ocekivanog mirze i amera
mirzi extra ide skola,a kako tek igra stonog tenisa...uff:)
a amer wam je lood za natashom bekvalac..
ey morate posjetit njegov blog
http://natashabekvalac.blogger.ba
et cmOOOKa za obojicu
jednom kad mene ne bude vise..kad umjesto kise suze budu padale moje..mozda se tada sjetis da je jednom..nekad..postojao neko ko ti je srce poklonio svoje..svaki osmjeh uputio tebi....suzu pustala samo za tebe..i sad ne nebu tebe se sjeca i ime spominje tvoje...
eh ovo vam je jedna od mojih naj frendica
koju punooooooo vojim.....heheh
joj kak nekad zna bit pesimisticna..hehe
al najbitnije je da je ona meni extra haverica...heheheh
ey ba i zaljubljena je do ushiju...
ev oVo vam je aldin ..heheh..dusha moja:)
joooj samo da mu je pit..ccc..
ma loodica prava...cmokich za njegA
vOlim te punO a da ne znam ni zasto...vidim....vidim..hodash s njOm...na mene ne mislish..a mene bOli...bOli...sve to...zamisljam te kraj sebe...osjetim pOljubac tvoj na usnama svOjim...ali...to je san..bas onaj kOji nece da se ostvari...jer...ti..ti ne zalis to..a meni ostavljas suzu...bolnu suzu...kOja ce me uvjek sjecati na tebe...al idem dalje...zivot je takav...mOzda..mOzda sve to prOdje...jednOm...jednOm...
Vec duze vrijeme stvaram idealnu sliku njega.Zavaravajuci se opisujuci ga onakvog kakav nije svaki dan padam u fazu depre.U mojim mislima on je njezan,romantican,odan samo meni i ponosan na nasu ljubav,medjutim u stvarnosti on ne nalikuje liku iz maste,tacnije njegova je puka suprotnost..Usvijetu maste zamisljam nas na raznim mjestima u raznim situacijama...U tom svijetu vidim samo nas daleko od ociju drugih...u njegovom zagrljaju se osjecam tako..zasticeno i konacno voljeno od strane nekog...
Svaki poljubac s njim pretvara se u pravi mali raj u kojem je sve dopusteno...u zemlji maste na livadi iz snova uzivamo u razmjenjivanju njeznosti..svaki nas razgovor pretvara se u bajku....
U stvarnosti je sve to drugacije.on je potpuno druga osoba,ma ni mrvicu ne lici onoj iz mojih snova i maste..nikad mu nije vazno misljenje drugih samo je bitno da je on centar svega i da se njemu trebaju obracati svi...
pa kad je tak losh zasto onda uopste osjecam nest prema njemu?zast mi se toliko svidja?da li je mozda u pitanju ljubav prema liku iz maste i razocarenje u stvarnog lika..pih..ne znam..al znam da svakim danom sve dublje padam u depresiju iz koje se uvijek tak tesko izvucem....
Djevojka i momak se voze na motoru...
ZivOt je prepun cudesnih,nevjerovatnih prica.AkO imate vremena ispricat cu vam jednu Od njih...
Smrt moje bake nije me samo navela da se s mamom doselim u njenO rOdnO mjesto, nego me ponukalo da prvi put krocim na groblje. CestO sam satima sjedila uz bakin grob,lutala mislima i neumorno kopala po proslosti. Prisjecala sam se bake,njene dObrote,blagosti i njeznOsti, premda je bilo malo,premalo nasih susreta..Da sam bar mOgla vise provoditi vremena s njOm, da sam je bar bOlje upoznala. Ali sudbina je ocitO drugacije htjela.
Sada sam mogla samo lutati stazama proslosti i cesto se dogadjalo da satima ostanem na njima.Tako je bilo i tog dana. Po ko zna kOji put koracala sam tim stazama sjecanja i susretala se s bakom,ali ovog puta moj je susret bio drugaciji..
Dozivjela sam nestO neobicno,gotovo nadnaravno. Jasno sam vidjela baku kako mi prstom pokazuje prema jednom grobu na kojem je bio cudesno lijep buket ruza. Nisam mogla odoljeti a da ne pogledam kome je namjenjen.
Priblizila sam se sasvim tiho,vise sebi u bradu,izgovorila ime s plOce-Ines. Cudno ali prezimena nije bilo. zadrhtala sam kad sam ispod imena ugledala uklesane brojke1989-2004. Nepoznata djevojka rodjena je iste godine kad i ja i imala je samo petnaest kad je umrla. Pitala sam se zasto je smrt tako brzo dosla po nju. Odlucila sam doznati odgovor,jer sam osjetila cudnu povezanost s djevojkom kojuje tako mladu prekrila vjecnost.
Pocela sam se raspitivati medju svojim vrsnjacima znaju li nesto o Ines, no naletjela sam na neprobojni zid sutnje. Svi su me nekako cudno gledali i vrtjeli glavom. Odgovora nije bilo,ali nisam odustajala. Mislila samda bi barem stariji trebali nesto znati,no od njih sam dobijla jos cudnije odgovore:"Nikad nismo culi za tu djevojku,pametnije je da ne kopas po proslosti mrtvih ljudi,to nije pristojno.Neka pocivaju u miru." Mozda su imali pravo, ali svaki put kada bih htjela odustati,pred ocima mi se pojavljivao bakin lik i jezin stari naborani prst koji je pokazivao na Inesin grob. Mjeseci su prosli a ja nisam saznala nista o njoj. Cinilo se da nikada nije ni zivjela.Nposljetku se moja upornost jednog dana isplatila,shvatila sam da cu odgovor naci na mjestu gdje sam doznala za Ines. Zputila sam se onamo i veoma brzo nasla njezin grob. Nije bilo tesko jer je na njemu sada bio jos veci buket crvenih ruza,ruza koje su bile toliko crvene da se cinilo da su njihove latice oblivene krvlju. Nisam dugo cekala,a ispred mene se stvori lijep mladic koji je u rukama drzao raskosan buket svjezih ruza.
Imao je duzu,svjetlu kosu i tople smedje oci,a bio je odjeven u crvenu majicu i traperice.Dugo me je gledao sa zaprepastenjem i cudjenjem. Izgledao je kao da vidi duha. A onda sasvim jasno izgovorio:"Ines jesi li to ti?Ines,moja Ines!"Mislila sam da se decko obraca djevojci u grobu.Nisam znala sto bi rekla,glas mi je zastao u grlu,a onda sam ipak uspjela prozboriti:"Bok,ko si ti?"Jednostavno,u tom trenutku nisam mogl smisliti nista pametnije od te glupe recenice.On me je i dalje zacudjeno gledao i nastavio govoriti,ne osvrcuci se na moje pitanje:"Ines,je li ovo istina,jesi li to stvarno ti'nisi mrtva!pa to sam ja tvoj Alen!"Sad sam vec pomislila da me pravi ludom,da me ismijava.Rekla sa pomalo razdrazeno:"haha, dobra sala!ja sam Sanja,a sad sam saznala da se ti zoves alen.ali ni dalje mi nije jasno sta pokusavas..."
Sasvim polako spustio je na grob cvijece koje je do tada drzao u ruci i tiho,posve tiho izgovorio:"ne mogu vjerovati,kakva slicnost!" A onda kao da ga je obasjala neka unutarnja svjetlost,podigao je glavu prema gore i sa osmjehom nastavio:"Ines pronasao sam je,ili je ona pronasla mene.Svejedno najvaznije je sto je sada ovdje!" Tek sam tada shvatila da to nije nikakva sala nego nesto mnogo ozbiljnije. I bila sam u pravu,O,Boze kako sam bila u pravu!!
Ines je moja sestra blizanka!Tu sokantnu,nevjerovatnu istinu,koja je do temelja uzdrmala moj svijet,priznala mi je mama kad sam se vratila kuci.Sve ove godine krili su to od nas.Rzloga je bilo mnogo,ponajveci je mucan razvod nasih roditelja.Tada su odlucili da Ines zivi s tatom a ja s mamom.Svi ti razlozi bili su mi besmisleni i glupi.Kako su me mogli odvojiti od sestre s kojom sam zajedno rasla u maminom trbuhu,s kojom su me vezale nevidljive niti...Zar ne shvacaju da su me zauvjek odvojili od osobe koja mi je trebala biti najbliza na svijetu..Ikako su mogli kriti od mene da negdje daleko zivi moja druga polovica,moje drugo ja koje je zauvjek nestalo.Ni sve suze ovog svijeta ne bi bile dovoljne da isplacem svoju preveliku tugu. Tog dana utjehu sam pronasla kod Alena,bio mi je rame za plakanje.Pricao mi je satim o njoj,o njenom zivotu,njihovoj ljubavi. Zeljno sam gutala svaku jegovu rijec ,ceznula sam za tima da doznam sto vise.Ines i Alen silno su se voljeli,bili su savrsen par,ali smrt ih je rastavila.Zadrhtala sam od soka kad sam saznala kako je umrla:ubila se.Niko nije znao zasto.Alen mi je pricao da je cesto tonula u depresiju,bila bezvoljna,a da ni sam nije znal zasto se tako osjeca..Tog dana kad je popila preveliku dozu tableta za Alena je zivot stao.Ostavila mu je svoje pismo kojeg se sjeca na pamet.Bilo je kratko i potresno:"Otisla sam svojom voljom,ali te nisam napustila.doznala sam da negdje imam sestru blizanku.Alene pronadji je,jer ce te jedino ona znati voljeti kao ja.ne tuguj i ne placi,raduj se zivotu umjesto mene.puno te voli samo tvoja Ines."Nije to samo bilo njeno posljednje pismo,bila je to njena posljednja zelja.Dni su prolazili a ja sam pocela osjecati da se zaljubljujem u Alena.Zavoljela sam njegove plave uvojke i tople oci u cijim dubinama se krila nepreboljena tuga.I napokon uspjela sam skupiti hrabrosti i priznala mu sta osjecam prema njemu.Neko vrijeme je samo sutio i mirno gledao kroz prozor,a onda se okrenuo i cvrsto me zgrabio i prozborio:"voli me kao sto me ona voljela." "hocu uvjek cu te voljeti!"prosaptala sam i smjestila se u njegovo narucje.
Od tog dana ne krocim vise sama stazama proslosti i ne susrecem ne njima samo baku,vec i svoju sestru koja je nastavila zivjeti u meni i preko mene...
Ako kihneš u razdoblju od:
01.00 – 01.30 telefonirat će ti
01.30 – 02.00 danas će te poljubiti
02.00 – 02.30 bit ćete sretni ako se nađete
02.30 – 03.00 razočarenje
03.00 – 03.30 čeka te velika promjena
03.30 – 04.00 sviđaš mu se
04.00 – 04.30 sudar
04.30 – 05.00 najbolja prijateljica će te izdati
05.00 – 05.30 imaš suparnicu
05.30 – 06.00 imat ćeš iskrenu prijateljicu
06.00 – 06.30 zakazat će ti sastanak
06.30 – 07.00 na kraju ćeš biti sretna
07.00 – 07.30 voli te novi dečko
07.30 – 08.00 na tebe misli smeđi dečko
08.00 – 08.30 pismo
08.30 – 09.00 bit ćeš cijeli dan sretna
09.00 – 09.30 nezaboravno te voli
09.30 – 10.00 nije iskren
10.00 – 10.30 crni dečko misli na tebe
10.30 – 11.00 bit ćeš mu cura
11.00 – 11.30 svađa
11.30 – 12.00 crni dečko luduje za tobom
12.00 – 12.30 prijateljica ti nije povjerljiva
12.30 – 13.00 želi da hodate
13.00 – 13.30 misli na tebe jer te jako voli
13.30 – 14.00 povjerit će ti se
14.00 – 14.30 mrzi te
14.30 – 15.00 neočekivan uspjeh
15.00 – 15.30 zabavljat ćete se
15.30 – 16.00 netko vam želi zlo
16.00 – 16.30 vjeran ti je
16.30 – 17.00 sutra ćeš biti sretna
17.00 – 17.30 sretan je dečko koji te voli
17.30 – 18.00 prati te sreća
18.00 – 18.30 sviđaš se onom na kog misliš
18.30 – 19.00 nikad te neće zaboraviti
19.00 – 19.30 samo tebe voli
19.30 – 20.00 očekuje tvoju ljubav
20.00 – 20.30 smije odati da te voli
20.30 – 21.00 samo se poigrava tobom
21.00 – 21.30 ispunit će ti se prošli san
21.30 – 22.00 sviđaš mu se
22.00 – 22.30 sanja te
22.30 – 23.00 pokušava te zaboraviti
23.00 – 23.30 otkači se od njega
23.30 – 24.00 obožava te
24.00 – 00.30 kaže da te voli
00.30 – 01.00 želi da zauvijek ostanete zajedno
mi u galeriji........
ma vidi nas..hhehe
ev ovo sam vam ja i
moj frend iz sarajeva-ivan
pusa vam
Sjedeci sama u kutu sobe i razmislajuci o mnogo cemu niz obraz mi se slijevala bolna suza. Pocese mi navirati davna sjecanja,sjecanja iz djetinjstva.. Sjecah se majke i njenog oronulog, ispijenog,umornog lica i tjela. Zajedno s njom moj brat,sestre i ja iscekivali smo ocev dolazak kuci s posla. Nismo ga cekali s radoscu, kao sto bi to sve normalne porodice radile, naprotiv, cekali smo ga sa strahom.
Sjecam se majcinih utjesnih rijecei kada je govorila da ce se otac danas pojaviti veseo i da je jucer bio samo9 lose volje.. Znali smo da to nije istina,ali su nas ipak tjesile te njene rijeci. Naposlijetku bi se zaculi ocevi koraci. Kuci je uvijek kasnio. Uvijek bi ulazio ljut i srdit. Nakon sto bi zalupio vratima, nama djeci bi uputio koju psovku a zatim nas otjerao u drugu sobu. Trcala bi do te sobe koja je bila veoma blizu ali u onom strahu meni se cinila tako daleko. Kad bi konacno stigla,sakrila bih ser ispod pokrivaca.. Iz susjedne sobe cula bi se oceva galama. Slusala sam mnoge psovke,uvrede i ruzne rijeci upucene majci..
Cula bi se lomljava i lupa raznih predmet,majcin jecaj i plac zatim opet lupa vrata i tisina...Otisao je!
Isrcali bismo iz sobe i svi se okupili oko majke koja je bila crvena i natecena od silnih udaraca i suza. Nekoliko puta je bila u bolnici na lijecenju ali nikome nije smjela reci sta joj se desava, jer je znala da bi tako mogla podstaci oca da naudi i nama.. Ni susjedi nisu smjeli nista da urade, bojali su se za sebe i za svoju djecu jer koje znao sta bi ta budala od mog oca bila u stanju da uradi..
Nekad smo znali biti i gladni po cio dan,nismo imali novaca za hranu. Otac ga je trosio na drogu,alkohol i ko zna na sto jos..
Bila sam vec odrasla kad mi je majka umrla, a otac se nije udostojio ni da joj dodje na pokop. Sad sam sretna i zadovoljna zivotom. Moj brat i sestre takodjer sretno zive. Oca ponekad sretnemo, ali nas nikad ne prepozna... U meni postoji i dalje onaj tracak nade da ce se on vec jednom osvjestiti i da ce shvatiti da je njegovo ponasanje unistilo zivot jedne zene... Mozda...Jednom..Nikad se ne zna...
by amra
U daljini trazis njen lik
Gledam te kako si njezan
U sebi zadrzajem krik...
Ne znas kako volim te ludo
Ne znas da moj si cvijet
Ti trazis njene oci
Da joj poklonis svijet...
Gledam te njezne oci
U njima ja suze vidim...
Ali zbog neke druge mi neces doci
Znam da nisi moj svijet
Znam da moj neces biti
Sad drugu ljubis
Cekam i suze cu uvijek kriti....
Zasto sam sad kriva? Sta sam joj sad uradila? Pa voli li ona mene ikako? Takva razmisljanja mi se motaju po glavi vec....ma ne znam ni ja koliko dugo.. Jos jednu vecer sjedim sama u sobi druzeci se sa svoja cetiri zida, koja ce mi jos malo postati i najbolji prijatelji, i pisem svakojake gluposti poput ovih.... I veceras sam u kazni, a pojma nemam sto...al to valjda vise nije ni bitno... Stara je valjda ocekivala da cu noc provasti s njom u isoj prostoriji...BLJAAAAK!!!!!!!!! Svaki wikend smisli neku novu glupost, novi razlog zbog kojeg bi noc trebala provesti kuci...
Ili ja ne shvatam ovaj svijet ili su nju spustili s marsa pa nema zive veze kakva su desavanja vani....Ocito misli da se jedna tinejdjerka mora povinovati svim glupostima i zakonima koje lice na one iz Osmanskog doba i koje su joj postavili, pa ko drugi nego njeni roditelji
HALLLOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Razumije li mene iko?! Momka bi valjda trebala cekati na prozoru ili iz zastora "umiruci"od silne ljubavi...FUUJ!!!!!! Ili da mozda zivim u Shekspirovom djelu "Romeo i Julija", gdje sam ja naravno Julija i cekam svog dragog i ljubljenog Romea....jos jednom FUJ!!!!!!!!!
niSTA oNda.......moram jos uvjek zivjeti s nadom da ce se jednom sve promjeniti i da ce moja stara konacno shvatiti da je ovo 21. vijek i da je sigurno zalutala nekad u vremenskoj masini....eT
aUThoR : aMRa
Jesenje lisce padalo je s drveca u parku, a oblaci su najavljivali skori dolazak kise. Tmurno vrijeme s tamnim oblacima i bez tracka sunca zivjeli su u meni vec izvjesno vrijeme. Cuo se prasak u daljini...Grmi..to me probudi i nakratko vrati u stvarnost. Sjedila sam na klupi...sama...na istoj onoj klupi gdje se desio moj prvi poljubac...poljubac koji je tad bio pun srece i ljubavi, pun ceznje i strasti. Dugi pogledi, setnja i neizmjerna zaljubljenost ucinili su da se desi nesto najljepse, a to je taj poljubac..poljubac koji ma koliko bio naspretan uvijek je onaj najsladji koji se pamti cjelog zivota..poljubac koji ostavlja dubok trag na dusi i u srcu...Osjetih kapljicu na licu. Pocela je kisa?! Ma NE,to je moja suza koja se lagano slijevala niz moj obraz...Obrisah je ne zeleci se vise muciti starim uswpomenama..ali uzalud...od tih uspomena nikako nisam mogla pobjeci..nisam htjela...Ustadoh s klupe,zakopcah kaput jer osjeti da mi je hladno, i krenu dalje.Hodala sam puzevim koracima,nisam imala snage za brze.Pogledam gore...ali nista samo tamni oblaci...Okrenem se i vidim ponovo klupu na kojoj ja sve pocelo a zavrsilo prije samog kraja.Opet pogledam gore i usebi ponavljam: "Boze zasto?!" Ta recenica mi ne izlazi iz misli... Vidim ga kraj sebe,zagrljeni hodamo bas kao nekad.NEKAD..kako je to brzo proslo...to nekad...
Plac njegove majke mi i sad odzvanja u glavi:"NJEGA VISE NEMA"...bila je to njena recenica koju je izgovorila u suzama i koju sam ja veoma dobro zapamtila... Sjecam se tog glupog osjecaja.. Htjela sam da placem ali nisam uspjela,bila sam u soku.. U tom trenu zeljela sam da se probudim i da se nasmijem tom pomalo cudnom snu, ali to nije bio san vec prokleta java...
Sad stojim kraj njegovog groba s crvenom ruzom u ruci i suzom u oku. Pogledam opet gore i pitam po ko zna koji put: " Zasto Boze?! " Kao odgovor pade nekolicina kapi kise i pomjesa se s mojim suzama na njegovom grobu. Iz ruke mi pade ona crvena ruza....nemocna padam na koljena..polako sklapam oci...da bar jos jednom vidim njegov lik...
bY aMRa
Kad moras da places, ne daj da ti suza kapne.
Kad moras da patis, ne daj da to drugi vide.
Ne dozvoli nikom da ti srce takne,ugusi jecaj zivot ide dalje. Kad mu ode druga u zagrljaj i vidis ih zagrljene svako vece, okrani glavu i budi hrabra tako se mora jer zivot ide dalje. Nemoj biti tuzna, nek osmjeh sve izbrise, sretnih trenutaka je i ovako malo. Budi malo vesela, slobodna kao ptica, znaj da je nekom i do tebe stalo..
Ne daj ti sead zivot spute oblaci i kise. Dani nek budu puni sunca i srece.. Sad si mlada i nikad vise...upamti to ZIVOT IDE DALJE.........
kad je dan mog polaska dosao
rekla si da ces me cekati
a ja sam sretan posao...
Vrijeme je sporo teklo
a rat je dugo trajao
znao sam da ces me cekati
pa sam do kraja izdrzao
A da se sve promjenilo nisam znao![]()
Ne nisi me cekala
muz je bogat i lijep
a ja sam izasao iz rata
bogalj bez ruke i slijep
Svakog dana na uglu tvoje ulice
prosim s kapom na ruci
al ti ne slutis ko je
sta bih dao da te mogu vidjet na tren
ne vidim tvoj lik
tad grizem usne do bola
do krvi da ugusim krik
I uvjek kad bi prosla
nesto bi mi dala
Al nikad saznati neces
koji ti je prosjak rekao "HVALA"
| << 05/2007 >> | ||||||
| ned | pon | uto | sri | cet | pet | sub | 01 | 02 | 03 | 04 | 05 |
| 06 | 07 | 08 | 09 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||